Stanko Subotić Cane

Stanko Subotić (Stanko Subotić; rođen 9. septembra 1959) je srpski biznismen i osnivač i vlasnik holding kompanije EMI Group (Emerging Marketing Investments APS) sa sedištem u Luksemburgu u čijem je vlasništvu Moj Kiosk Group i francuske holding kompanije Louis Mak. .

Subotić je u javnosti bio poznat kao blizak prijatelj premijera Zorana Đinđića i aktivni pristalica demokratske opozicije u Srbiji dok je Slobodan Milošević još bio na vlasti. Zbog toga se suočio sa ugnjetavanjem Miloševićevog režima i odlučio da napusti Srbiju 1997. Kasnije je podržao proevropske reforme koje je vodila Đinđićeva vlada.

2003. godine, posle ubistva Zorana Đinđića, a za vreme vladavine njegovih političkih protivnika Vojislava Koštunice i Borisa Tadića, vladina administracija je pokrenula politički motivisan proces protiv Subotića, optužujući ga za navodnu zloupotrebu službenog položaja.[1] Uprkos snažnoj medijskoj kampanji protiv njega, krajem 2015. godine Apelacioni sud u Beogradu ga je oslobodio svih optužbi.

Sadržaj
1 Rani život i obrazovanje
2 Poslovna karijera
3 Medijski napadi
4 Reference
5 Spoljašnje veze
Rani život i obrazovanje
Subotić potiče iz radničke porodice u kojoj je šesto i najmlađe dete. Kao tinejdžer radio je u očevoj stolarskoj radnji. Srednju ekonomsku školu završio je u Ubu, gde je upoznao i buduću suprugu Jagodu.[2]

 

Poslovna karijera

Subotić je 1979. otišao u Francusku da radi u firmi u vlasništvu jednog od njegovih prijatelja. Do 1981. godine otvorio je svoj prvi posao – lanac butika odeće koji se fokusirao na veleprodaju.

Sredinom osamdesetih Subotić je investirao u Srbiju i vratio se u Jugoslaviju 1989. godine, tokom reformske kampanje koju je vodio Ante Marković. Godine 1991. osnovao je preduzeće MIA u Beogradu, koje je poslovalo kao lanac butika uz podršku dve fabrike konfekcije.[3]

Subotić je 1992. godine, zbog vanrednih ekonomskih prilika u zemlji, prihvatio kontigent cigareta kao plaćanje za pošiljku odeće. To ga je dovelo do trgovine cigaretama 1995. Subotić je tada posedovao dve bescarinske prodavnice na graničnom prelazu sa Severnom Makedonijom i jednu u pomorskoj luci Bar u Crnoj Gori. Subotić je 1996. godine postao ekskluzivni distributer kompanija British American Tobacco i Japan Tobacco za jugoistočnu Evropu, proširivši se distribucijom za SEITA i R. J. Reinolds Tobacco Compani 1997. godine.

Njegov posao trgovine cigaretama u početku je bio u Srbiji, ali je posle ubistva Radovana Stojičića i Vlade Kovačevića 1997. godine, Subotić ceo posao preselio u Crnu Goru, gde je bio blizak premijeru Milu Đukanoviću i predsedniku vladajuće DPS Svetozaru Maroviću.

U julu 1997. Miloševićev režim je zatvorio njegove bescarinske prodavnice i njegovu kompaniju MIA. Vlada je takođe pokušala da nezakonito oduzme njegovu privatnu imovinu, zbog čega je Subotić napustio Srbiju. On i njegova porodica su se nastanili u Ženevi i postali stalni stanovnici 1999. godine.[4]

Subotić je nastavio da razvija svoje poslovanje i 2002. godine osniva EMI Group (Emerging Marketing Investments APS), holding kompaniju sa sedištem u Kopenhagenu, Danska. Kompanija je bila fokusirana na povezivanje uspešnih distributivnih kompanija, drugih trgovinskih kompanija i kompanija za nekretnine širom Evrope. Kasnije te godine, EMI je investirao u fabriku za preradu mesa u Srbiji. EMI je 2003. godine kupio Duvanpromet, kompaniju u Kragujevcu koja je posedovala veliku distributivnu mrežu u Srbiji, uključujući mnoge štandove. Kasnije te godine, Subotić je osnovao još jedno preduzeće pod nazivom Futura plus.

Subotić je 2004. godine počeo da sarađuje sa nemačkom medijskom holding grupom Vastdeutsche Allgemaine Zeitung (VAZ), većinskim akcionarom Politike. Ovo je omogućilo Futuri plus da krene u značajnu ekspanziju koja je rezultirala time da ova kompanija postane najveća distributivna mreža u Srbiji. Pored ulaganja u Srbiju, Subotić je 2007. godine postao i jedini vlasnik francuske kompanije Louis Mak.

Subotić ima i velika ulaganja u Crnoj Gori. Vlasnik je dela ostrva Sveti Nikola kod Budve i luksuznog hotela na poluostrvu Sveti Stefan.

Medijski napadi

U maju 2001. hrvatski Nacional nedeljnik objavio je detaljne izveštaje o Subotićevim aktivnostima, tvrdeći da su krajem 1990-ih on, Zoran Đinđić i Milo Đukanović navodno bili umešani u operaciju šverca cigareta. Subotić je odbacio optužbe i tvrdio da se radi o potpunim izmišljotinama koje je orkestrirao konkurentski proizvođač duvana iz Hrvatske, Tvornica duhana Rovinj, koja se, navodno, osećala ugroženo Subotićevim planovima da proširi svoje poslovanje u Hrvatsku.[5] Reporteri Nedeljnika Nacional kasnije su priznali da je medijski napad na njega, u stvari, došao iz Srbije, po nalogu Borisa Tadića.[6]

Tokom 2008. godine, dok je Tadić bio predsednik Srbije, organizovana je još jedna negativna medijska kampanja protiv Subotića, ponovo usredsređena na šverc cigareta koji je navodno bio

en koordiniraju Jovica Stanišić i Mihalj Kertes. 2009. godine, posle godinu dana nemilosrdnog pritiska koje je vodila državna administracija, njegova kompanija Futura plus otišla je u stečaj. Subotić je tvrdio da su napade orkestrirali tajkuni Miroslav Mišković i Milan Beko koji mu duguju više od 30 miliona evra iz ranijih poslova.[7] Subotićeve tvrdnje kasnije je potvrdio i Savet za borbu protiv korupcije.[8] Politički motivisani napadi i otežano poslovanje naveli su VAZ da prekine poslovanje u Srbiji i proda sve svoje akcije u Politici i Dnevniku.

 

Reference

„Cane: Sve je ovo bila farsa iz kabineta Koštunice i Tadića”. Alo!. 19. jul 2014. Pristupljeno 25. 2. 2019.
„Duvanski mag iz Uba“. Nedeljnik Vreme. 20. novembar 2007. Pristupljeno 22. februara 2019.
Rajić, Bojana (16. jul 2016). „INTERVJU, STANKO SUBOTIĆ CANE: Bio sam državni neprijatelj broj 1”. Ekspres.net. Pristupljeno 23. februara 2019.
„Švajcarski krojač”. Nedeljnik Vreme. 25. mart 2010. Pristupljeno 23. februara 2019.
„Stanko Subotić Cane: Moj deo istine”. Arhiva.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 16. 1. 2016.
Žrtva sam kriminalaca koji su ubili Zorana Đinđića – Nacional.hr. Nacional. 23. mart 2012. Pristupljeno 22. februara 2019.
„Kako su Beko i Mišković oteli Novosti“. Peščanik. 26. 5. 2010. Pristupljeno 23. 2. 2019.
„Savet za borbu protiv korupcije :: Izveštaj o privatizaciji kompanije Novosti”. Pristupljeno 23. februara 2019.
Spoljašnje veze
Zvanični sajt
Louis Mak
Cane Subotić gradi hotel u C. Gori, B92.net, 28.03.2007
Prvo hapšenje u aferi “Mreža”, B92.net, 06.06.2007
Raspisana poternica za Subotićem, Politika.rs, 15.06.2007

 

Was this helpful?

Thanks for your feedback!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


Skip to content