Crna Knjiga

Dragoslav Bokan

Dragoslav Bokan

Dragoslav Bokan je srpski filmski reditelj, pisac, političar i bivši komandant paravojske.

Biografija Dragoslav Bokan

Je rođen na Savskom vencu u Beogradu 15. februara 1961. godine od roditelja Srba Ilije (umro 2005) i Milke (rođene Devetak). Nekoliko članova njegove porodice (uključujući dedu po majci i pradedu) su ustaše ubile u koncentracionom logoru Jasenovac, u okviru kampanje istrebljenja Srba tokom Drugog svetskog rata.

 

Bokan je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti sa 22 godine. Godine 1989. režirao je tri epizode ​​o Visokim Dečanima u okviru dokumentarnog serijala Svedoci vekova u produkciji RTB-a. Kasnije te godine preselio se u Port Čester u Njujorku i godinu dana kasnije vratio se u Srbiju.

 

Po povratku u Srbiju, Bokan se pridružio Srpskoj narodnoj obnovi. Bokan i Mirko Jović predvodili su paravojnu partiju zvanu Beli orlovi. Neki pripadnici Belih orlova osuđeni su za ratne zločine i druga zverstva, ali ne i oni pod Bokanovom komandom. Bokan je 23. aprila 1992. uhapšen u Beogradu.

 

Optužen je za „posedovanje jedne ručne bombe i četiri metka pronađena u njegovom stanu“ i osuđen je na sedam dana zatvora.

Suđenje je trajalo godinu i po dana i na kraju je rezultiralo kaznom od šest meseci zatvora. Hapšenje je bilo očigledan pokušaj da se ublaže kritike na račun uloge Srbije u ratu u Bosni. Nakon hapšenja, Bokan i Jović su se razišli.

 

Početkom 1990-ih radio je za beogradsko izdavačko preduzeće BIGZ i pisao za Poglede. Godine 1992. osnovao je i vodio stranku Srpska otadžbinska zajednica i kandidovao se za predsednika Srbije na opštim izborima u Srbiji 1992. godine.

Zabava je, međutim, prestala da postoji 1993. Bokan je bio nekreditovani scenarista za film iz 1993. Tri karte za Holivud.

U intervjuu za The Nev Iork Times u aprilu 1994, citiran je da je rekao: „Ne verujem u demokratiju jer ne verujem da bilo koja grupa u bilo kom trenutku može da promeni kurs i ciljeve svojih predaka.“

Bokan je intervjuisan u dokumentarnoj seriji BBC-ja Smrt Jugoslavije iz 1995. godine. Deo njegovog intervjua iz ove serije pojavljuje se na kraju pesme Death in June, „Uspavanka za geto“.

Godine 2007. kreirao je bilbord kampanju Kosovo je Srbija sa citatima Vilija Branta, Vinstona Čerčila, Šarla de Gola, Džona F. Kenedija i Džordža Vašingtona.

Bokan je osnovao časopise Lepa Srbija, Rusija danas i Vodič za život, saradnik je Urbanističkog knjiškog kruga. Dana 17. jula 2014. imenovan je za predstavnika Donjecke Narodne Republike u Srbiji (sa jednogodišnjim mandatom) od strane Denisa Pušilina, predsednika Vrhovnog saveta.

Zbog toga je stavljen na spisak lica kojima je zabranjen ulazak u Ukrajinu.

 

Tvrdnja o imenu Republike Srpske

U intervjuu za Press iz jula 2014. godine, Bokan je otkrio da su on, Goran Marić (osnivač Plavog orkestra) i Sonja Karadžić (ćerka Radovana Karadžića) stvorili naziv Republika Srpska kako je od njih tražio Velibor Ostojić, tadašnji ministar informisanja vlada Republike Srpske.[5]

Uticaji

Bokan je izjavio da se za srpski nacionalizam prvi put zainteresovao kao mladić čitajući tetralogiju Vreme smrti Dobrice Ćosića.

Na Bokana su takođe uticali brojni autori i filozofi iz ezoterične tradicionalističke škole kao što su Rene Guenon, Dragoš Kalajić, Mircea Eliade, Julius Evola, Ezra Paund i Bela Hamvas, zajedno sa misliocima Nouvelle Droite Robertom Steuckers [fr] i Alain de Benoist.

Bokan je takođe izrazio divljenje Milošu Crnjanskom, Milanu Kašaninu, Ivanu Iljinu i političaru Žan-Mari Le Penu nakon susreta sa njim početkom 1990-ih.[16]

Kontroverze

Bokan je iznosio nacionalističke i krajnje desničarske stavove.[17] U januaru 2021. Fejsbuk ga je trajno suspendovao.[18] Tokom svog gostovanja na TV Pink 29. novembra 2021. godine, Bokan je vređao opozicionu političarku Mariniku Tepić zbog njenog rumunskog porekla i proglasio je za neprijatelja naroda.

Dan kasnije, on je negirao činjenicu da ju je vređao, a zatim je ponovo nastavio da je vređa.[21][22]

Lični život

Bokan ima šestoro dece.[23] Njegovo prvo dete Vlad preminuo je u dobi od tri dana 16. aprila 1993. od povrede nanete porođajem.[24]

Objavljene knjige
Bokan je 1988. godine inicirao izdavanje i prevod na srpski jezik O herojima, herojskom obožavanju i herojstvu u istoriji Tomasa Karlajla.

Takođe je autor sledećih knjiga:

Ognjeni ljiljani (1998)
Portret mladog dendija (2000)
Junaci srpskog ustanka (2004) – autor pod pseudonimom Vuk Devetak
Beograd, grad tajni (2004)
Novi Sad: Od varoši do grada (2005)

Kosovo je srce Srbije (2008)
Politika: Mit, hronika, enciklopedija (2008)

Reference

Preuzeto sa Wikipedija

Pogledajte jos na crna knjiga

Was this helpful?

Thanks for your feedback!

1 thoughts on “Dragoslav Bokan”

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *